Idi na sadržaj

Samuilo

Stranica je zaštićena. Mogu je mijenjati i premještati samo automatski potvrđeni korisnici.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Samuilo (958. - 6. oktobar 1014.) je bio car Bugarske[1][2][3][4], koji je vladao od 976 do 1014. godine.

Dio historičara smatra da je Samuilo bio sin brsjačkog kneza Nikole. Njegova braća, po očevoj tituli komes (comes – knez) zvani komitopuli su David, Aron i Mojsije. Braća su 976. digla pobunu protiv bizantske vlasti u Zapadnoj Bugarskoj. U pobuni su poginuli David i Mojsije, dok su Aron i Samuilo uspjeli da protjeraju Bizantince. Aron je bio spreman na dogovor sa bizantskim carem Vasilijem II, pa ga je Samuilo ubio. Tako je Samuilo postao vladar na području današnje Sjeverne Makedonije i Zapadne Bugarske. Daljnje slabljenje Bizanta Samuilo je iskoristio da proširi vlast na cijelu Makedoniju, Epir, Tesaliju, Albaniju, Duklju, Travuniju, Rašku, Srijem, Podunavsku Bugarsku i Bosnu. Godine 998. krenuo je sa vojskom prema Hrvatskoj i zauzeo gradove uz jadransku obalu (među kojima Ulcinj, Kotor, Split i Trogir) dospjevši do Zadra. Preduzeo je opsadu Zadra, ali nije uspio osvojiti grad pa se sa vojskom vratio natrag. Dao je potporu novim hrvatskim kraljevima Krešimiru i Gojslavu[5].

Samuilova prijestonica bila je u Prespi, a kasnije u Ohridu. On je Ohridsku arhiepiskopiju podigao na rang patrijarhije, a sebe je proglasio carem.

Bizant je pokušao vojno da osujeti Samuila, ali je doživio poraz kod Soluna 996. Ratom 1001-1004 Vasilije II ipak je uspio da oduzme Samuilu skoro polovinu teritorije.

U bitki na planini Belasici 1014. bizantska vojska cara Vasilija II nanijela je težak poraz Bugarima. Prema nekim kazivanjima ta je bitka dokrajčila i samog Samuila. Da bi zastrašio Bugare Vasilije II je zarobljenike, njih 14.000 osljepio i, ostavivši svakom stotom po jedno oko da vode ostale u koloni, uputio njihovom caru Samuilu. Kaže se da je pred tim prizorom Samuilo umro od srčane kapi. Zbog svirepog obračunavanja sa Bugarima Vasilije II je prozvan Bugaroubica. Poslije poraza na Belasici u Bugarskoj se odvijaju dinastičke borbe do 1018, kada Bugarska u cjelini priznaje bizanstsku vlast.

Brak

Samuilova supruga bila je grčka plemkinja Agata; ovo su njihova djeca:

Reference

  1. ^ Ulf Brunnbauer, DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM) Arhivirano 19. 11. 2011. na Wayback Machine, Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003: Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.
  2. ^ Živković Tibor D., SANU - Istorijski institut, Beograd, "Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju" Arhivirano 26. 8. 2011. na Wayback Machine, "Istorijski časopis", 2002, br. 49, str. 9-25.
  3. ^ Срђан Пириватрић, "Самуилова држава. Обим и карактер", Византолошки институт Српске академије науке и уметности, посебна издања књига 21, Београд, 1997, 133-144.
  4. ^ "Ljetopis Popa Dukljanina" ili "Barski rodoslov", XXXIII: "U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani."
  5. ^ "Hrvatski biografski leksikon", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://hbl.lzmk.hr: Gojslav

Vanjski linkovi