Idi na sadržaj

Novopazarski sandžak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Novopazarski sandžak
Yeni Pazar sancağı
1790—​1817
1865—​1902
Prethodnice:
Bosanski pašaluk
Nasljednice:
Kraljevina Crna Gora
Kraljevina Srbija
Položaj na karti
Glavni grad Novi Pazar
Službeni jezik Osmanlijski turski jezik
Državno uređenje Pokrajina Osmanlijskog Carstva
• 1880
Pljevaljski sandžak
• 1902
Sjenički sandžak
• 1912
Podijeljen nakon Prvog balkanskog rata
Zakonodavstvo  

Novopazarski sandžak bio je jedan od sandžaka u Osmanlijskom carstvu, osnovan poslije 1790. godine u sastavu Bosanskog pašaluka.[1]

Skopsko Krajište (1392-1463)

Poslije Kosovske bitke 1389. godine Osmanlijama je otvoren put osvajanja ka zapadu i sjeveru. Već 1392. godine Osmanlije su osvojili Skoplje, a 1396. osvojena su mnoga mjesta u oblasti gdje će se kasnije osnovati grad Novi Pazar, kao što su Zvečan, Jeleč i Gluhavica. 1399. godine Paša Jigit-beg otvara pogranični prijelaz na Limu. Dugo vremena u oblasti današnjeg Sandžaka vladala je dvovlast Turaka i Srba. Osmanlije ove krajeve u potpunosti osvajaju 1455. godine. Do osvajanja Bosne 1463. godine teritorija Sandžaka je pripadala skopskom Krajištu. Kada je Sultan Mehmed Fatih sa svojim vezirom Mahmud-pašom osvojio Bosnu odmah je osnovan Bosanski sandžak, kome je priključena teritorija kasnijeg Novopazarskog sandžaka.

Osnivanje Novog Pazara

Smatra da ga je 1456. godine osnovao Isa-beg sin Ishak-bega, odmah poslije osvajanja Rasa (1455). Već 1461. godine primjećuje se dolazak dubrovačkih trgovaca u Novi Pazar. Kada su Osmanlije osvojili Ras dali su mu naziv Pazar, jer se u Ras još od 1382. godine nazivao Trgovištem zbog trgovinskog sajma koji se organizirao u njegovoj blizini. Zbog toga su Turci novoosnovani grad nazvali Jeni Pazar (Novi Pazar), a Ras Eski Pazar (Stari Trg). Novi Pazar se po prvi put u zvaničnim izvorima spominje 1477.

Bosanski sandžak (1463-1877)

Novi Pazar je od 1463. godine do negdje poslije 1790. godine pripadao Bosanskom sandžaku, ali je već od početka turske vlasti predstavljao neki corpus separatum.[1]

Novopazarski sandžak (1790-1817)

Negdje poslije 1790. godine je osnovan prvi put Novopazarski sandžak sa kadilucima: Novi Pazar, Stari Vlah (ili Nova Varoš sa Sjenicom), Kosovsku Mitrovicu i Trgovište. Već 1817. godine je ukinut i njegova teritorija opet priključena Bosanskom sandžaku.[1]

Novopazarski kajmakamluk (1850-1865)

Za vrijeme vladavine Omer-paše Latasa (1850-1852) je osnovan Novopazarski kajmakamluk koji se dijelio na šest mudirluka i četiri nahije: Novi Pazar (s Mitrovicom i Banjskom), Višegrad, Sjenica (glavno mjesto), Akovo (Bijelo Polje s Bihorom), Trgovište (s Rožajem) i Nova Varoš.[1]

Novopazarski sandžak (1865-1877)

1865. godine je obnovljen Bosanski vilajet a time i Novopazarski sandžak. On se dijelio na deset kadiluka: Novi Pazar, Sjenica, Pljevlja (Taslidža), Nova Varoš, Prijepolje, Bijelo Polje (Ak-ova), Mitrovica, Berane, Kolašin i Trgovište. Jula 1872. godine je izdvojen Novopazarski sandžak i s Niškim sandžakom iz Rumelijskog vilajeta je osnovan poseban Novopazarski vilajet, ali je to stanje trajalo kratko i ponovo uvedeno ranije stanje. 2. februara 1877. godine je sandžak priključen Kosovskom vilajetu.[1]

Novi Pazar u sastavu Kosova (1877-1912)

Kosovski vilajet (1881-1912)

Balkanski ratovi

Sve do balkanskih ratova 1912-13, Sandžak je činio jedinstveno-administrativnu cjelinu s upravom i kulturnim sjedištem u Novom Pazaru. Mirom u Bukureštu iz 1913. godine Crnoj Gori se ustupa teritorija površine od oko 5.000 km2 sa gradovima: Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav, Gusinje, Tuzi i dio Skadarskog jezera. Srbija dobija slijedeće gradove u Sandžaku: Novi Pazar, Sjenicu, Tutin, Prijepolje, Priboj i Novu Varoš. Pred sami balkanski rat štampa u Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Grčkoj svakodnevno objavljuje napise o teškom stanju potčinjenih kršćana. Ona je isticala da je došao "posljednji tren obračuna između križa i polumjeseca". Neizvjesna situacija uslovljavala je da ono nastavi sa iseljavanjem u Tursku. Poslije završetka balkanskih ratova nastavljen je proces iseljavanja muslimanskog stanovništva u Tursku. Preko luke Bar u Tursku se iz crnogorskog dijela Sandžaka tokom aprila i juna 1914. godine iselilo 16.500, a iz srbijanskog dijela 40.000 stanovnika.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b c d e Hazim Šabanović: Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela, Naučno društvo NR BiH, 1959.

Vanjski linkovi