Nogometna reprezentacija Ujedinjenih Arapskih Emirata

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nogometna reprezentacija
Ujedinjenih Arapskih Emirata
NadimakAl Abyad (Bijeli)
Eyal Zayed (Sinovi Zayeda)
SavezNogometni savez UAE
KonfederacijaAFC
SelektorArgentina Rodolfo Arruabarrena
Najviše nastupaAdnan Al Talyani (161)
Najbolji strijelacAli Mabkhout (80)
Trenutni kapitenWalid Abbas
FIFA kodUAE
FIFA rang70. Gubitak (oktobar 2022)[1]
Najveći FIFA rang42 (decembar 1998)[2]
Najniži FIFA rang138 (decembar 2012)[2]
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres
Prva utakmica
 Ujedinjeni Arapski Emirati 1–0 Katar  
(Rijad, Saudijska Arabija; 17. mart 1972)
Najveća pobjeda
 Brunej 0–12 Ujedinjeni Arapski Emirati   (Bandar Seri Begawan, Brunej; 14. april 2001)
Najveći poraz
 Ujedinjeni Arapski Emirati 0–8 Brazil  
(Abu Dhabi, UAE; 12. novembar 2005)
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Broj učestvovanja1
Prvo učestvovanje1990.
Najbolji rezultatGrupna faza (4.)
1990.
AFC Azijski kup
Broj učestvovanja10
Prvo učestvovanje1980.
Najbolji rezultat2. (1996.)

Nogometna reprezentacija Ujedinjenih Arapskih Emirata (arapski: منتخب الإمارات العربية المتحدة لكرة القدم) predstavlja Ujedinjene Arapske Emirate na međunarodnim nogometnim takmičenjima i pod kontrolom je nogometnog saveza Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Nastupili su samo jednom na Svjetskom prvenstvu i to 1990. u Italiji i izgubili sve tri utakmice. Ujedinjeni Arapski Emirati zauzeli su bili četvrto mjesto na Azijskom kupu 1992. i bili su drugoplasirani 1996., nastupajući kao domaćin prvenstva. Osvojili su Kup Arabijskog zaliva 2007. i 2013. godine, te bili treći na AFC Azijskom kupu 2015. i domaćin 2019. gdje su ispali u polufinalu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvu utakmicu tim UAE odigrao je 17. marta 1972. protiv Katara na stadionu Prince Faisal bin Fahd i pobijedio je jedinim golom koji je postigao Ahmed Chowbi. Zatim se tim suočio s još tri arapske zemlje, izgubivši 4-0 i 7-0 od Saudijske Arabije i Kuvajta i pobijedivši Bahrein 3-0. Nakon učešća na četiri Kupa Arabijskog zaliva od 1972. godine, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) su bili domaćini 1982. Ponovo su završili treći kao i na prethodna dva turnira.

U1980. godini Ujedinjeni Arapski Emirati su se prvi put kvalifikovali za AFC azijski kup koji je održan u Kuvajtu i izvučeni su sa konačnim pobjednicima, Kuvajtom, vicešampionom Južnom Korejom, Malezijom i Katarom u Grupi B. Remizirali su 1-1 sa Kuvajtom i izgubili ostale tri utakmice i završili na petom mjestu u grupi i devetom (od deset ekipa) ukupno. Također su se kvalificirali za naredna dva takmičenja: 1984. u Singapuru i 1988. u Kataru i ponovo su eliminisani u grupnoj fazi na oba takmičenja. Prva pobjeda na turniru dogodila se protiv Indije 7. decembra 1984. godine, sa selektorom Heshmata Mohajerana.

Godine 1984. Mohajerani je dao ostavku i zamijenio ga je Carlos Alberto Parreira. Parreira je vodio tim na AFC Azijskom kupu 1988., te dao ostavku nakon turnira. Naslijedio ga je Mário Zagallo. Zagallo je predvodio tim do kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine. Međutim, Zagallo je dao ostavku prije turnira i Parreira se vratio. Tim je završio četvrti u grupnoj fazi bez bodova, postigavši dva i primivši 11 golova. Putovanje je predstavljeno u dokumentarcu iz 2016. pod nazivom Svjetla Rima.[3] Nakon turnira, Parreira je dobio otkaz.

Na Azijskim kupovima 1992. i 1996. Ujedinjeni Arapski Emirati su prvi put završili četvrti, odnosno drugi. Ujedinjeni Arapski Emirati su učestvovali na FIFA Kupu konfederacija 1997. nakon što su dobili mjesto, jer je Saudijska Arabija bila domaćin.

Ujedinjeni Arapski Emirati su propustili kvalifikacije za AFC Azijski kup 2000. u Libanu i završili na posljednjem mjestu na Zalivskom kupu 2002. u Saudijskoj Arabiji. Eliminirani su na slijedeća tri turnira Azijskog kupa u grupnoj fazi. U izdanjima 2004. i 2007. UAE su eliminisani rukom debitantima Jordanu i Vijetnamu. Godine 2011. turnir su završili bez golova. U to vrijeme, treneri koji su vodili reprezentaciju bili su Carlos Queiroz, Roy Hodgson i Dick Advocaat. UAE su 2006. imenovali Bruna Metsua za novog menadžera. Vodio je Emirate do titule u Zalivskom kupu 2007.

Nakon angažovanja stranih trenera, Ujedinjeni Arapski Emirati su 2012. godine imenovali trenera olimpijskog tima Mahdija Alija za menadžera seniorskog tima. Ali je počeo da stvara tim pozivajući igrače sa kojima je radio na omladinskom nivou. Predvodio je UAE do njihove druge titule u Zaljevskom kupu 2013. godine. Na AFC Azijskom kupu 2015. Ujedinjeni Arapski Emirati su pobijedili Katar 4-1 i Bahrein 2-1 i izgubili od Irana jednim golom. Kao viceprvak grupe, suočio se sa braniocem titule Japanom u četvrtfinalu i pobjedili su na penale, te plasirali se u polufinale. U polufinalu su izgubili 2-0 od domaćina Australije. U doigravanju za treće mjesto, pobijedili su Irak sa 3-2. Ujedinjeni Arapski Emirati su se kvalifikovali kroz kvalifikacije za AFC gdje su završili na četvrtom mjestu u Grupi B i tako se nisu kvalificirali za Svjetsko prvenstvo 2018. Ahmed Khalil je bio najbolji strijelac kvalifikacija. Otprilike u to vrijeme Mahdi Ali je dao ostavku na svoju poziciju.[4]

UAE su bili domaćini AFC Azijskog kupa 2019. godine, što je bio drugi put da su bili domaćini AFC Azijskog kupa. Tim je imao Alberta Zaccheronija kao trenera. Na turniru Azijskog kupa, UAE su se plasirali u četvrtfinale gdje su postigli svoj prvi gol protiv Australije i ostvarili prvu pobjedu protiv njih.[5] Polufinale je bilo između domaćina i Katara.[6] Publika je bacala obuću na teren nakon što je Katar postigao svoj drugi gol. UAE su izgubili 0-4, što je označilo svoj prvi poraz od Katara od 2001. godine.

Ujedinjeni Arapski Emirati pridružili su se drugom kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. i plasirali se sa svim protivnicima iz jugoistočne Azije. Tim je već postavio holandskog trenera Berta van Marwijka. Bert je otpušten nakon što je doživio dva gostujuća poraza od Tajlanda i Vijetnama u kvalifikacijama u grupnoj fazi 24. Kupa Arabijskog zaliva.[7] Nakon toga, Emirati su odlučili da naturaliziraju Argentinca Sebastiána Tagliabúea, Brazilca Caio Canedo Corrêa i Fábija Virginio de Lima, trojicu južnoameričkih igrača, koji to nikada nisu učinili od osnivanja reprezentacije.[8] Tim je tada doživio period trenerske nestabilnosti, sa tri različita trenera, prije nego što je van Marwijk nastavio svoju dužnost zbog krize izbora. Međutim, s pandemijom COVID-19, AFC je odlučio da se preostale utakmice drugog kola igraju u jednoj zemlji, a Ujedinjeni Arapski Emirati su uspjeli iskoristiti prednost kao domaćin, što je na kraju preokrenulo raniji jad u četiri uzastopne pobjede kako bi se probili u treći krug, gdje su se suočili sa Iranom i Južnom Korejom.[9] U trećem kolu, UAE nisu ostvarili obećavajući učinak nakon što su pobijedili u samo jednoj od šest prvih utakmica, pobjedom od 1:0 u gostima nad Libanom, remizirali tri i izgubili dva, dodajući ispodprosječan učinak UAE na FIFA Arab 2021. uprkos plasmanu u četvrtfinale, to je bilo dovoljno da još jednom otpusti holandskog menadžera van Marwijka.[10][11][12] Nakon nedosljednosti u učinku, UAE su imenovali argentinskog menadžera Rodolfa Arruabarrena za selektora, a rezultat se poboljšao, pobijedivši u dvije od četiri utakmice, posebno impresivnu domaću pobjedu od 1-0 nad već kvalificiranom Južnom Korejom, za plasman u četvrto kolo nadajući se da će se zemlja kvalifikovati za prvo Svjetsko prvenstvo od 1990. godine, gdje će se suočiti sa starim neprijateljem Australijom, kojeg su UAE pobijedili u posljednjem susretu.[13] Međutim, UAE nisu bili u mogućnosti da iskoriste svoju geografsku prednost u doigravanju u susjednom Kataru, izgubivši od Australije rezultatom 1-2 golom u 84. minuti Ajdina Hrustića.[14]

Rivalstvo[uredi | uredi izvor]

Zajednički rivali UAE su Saudijska Arabija, Katar, Oman i Iran.[15]

Katar[uredi | uredi izvor]

Rivalstvo sa Katarom je u više navrata konkurentno na utakmicama Arapskog zalivskog kupa, zbog diplomatske krize u Kataru, svjedočenjem porastu tenzija, kada se kapiten reprezentacije UAE U-19 odbio rukovati se sa katarskim kapitenom na AFC Azijskom kupu U-19 2018. održan u Indoneziji, gdje su UAE pobijedili Katar sa 2-1, ali su ipak ispali iz grupne faze, dok će se Katar vratiti i kvalifikovali na FIFA U-20 Svjetsko prvenstvo 2019.[16] Od 2020. godine, Katar i UAE su odigrali 31 zvaničnu utakmicu, od kojih je većina održana natjecateljski u Kupu Arabijskog zaliva, a počelo je tako što su Ujedinjeni Arapski Emirati pobijedili Katar sa 1-0. Odigrali su samo 2 prijateljske utakmice, a posljednja prijateljska utakmica je održana 2011. godine koja je završila pobjedom Emirata. Na AFC Azijskom kupu 2019., čiji su domaćini UAE, Katar je pobijedio UAE po prvi put od 2001. rezultatom 4-0, uz teške tenzije i nasilje između timova i navijača Emirata koji su navijali protiv Katara.[17]

Saudijska Arabija[uredi | uredi izvor]

Još jedan veliki rival sa kojim se UAE mnogo puta susreću u Kupu Arabijskog zaliva, dva tima su se dva puta sastajala u AFC Azijskom kupu, prvo u polufinalu izdanja 1992. koje je završilo saudijskom pobjedom i drugo u finalu izdanja 1996. godine u kojem su UAE bili domaćini. Utakmica je završila neriješenim rezultatom bez golova, što je značilo da je utakmica morala biti odlučena jedanaestercima. Utakmica je završila tako što je Saudijska Arabija odnijela svoju 3. titulu kući sa rezultatom 4-2, te to je bio zadnji put kada su se UAE kvalificirali do finala. U međuvremenu, ovo bi bio i posljednji put da Saudijci osvojili Azijski kup, jer su kasnije izgubili dva finala za koja su se kvalifikovali 2000. i 2007. godine. Čestim sastajanjem u kvalifikacionim utakmicama, meč je dobio nadimak "sudar titana" jer su obje zemlje bile jedne od najuspješnijih timova na Arapskom poluostrvu.[18]

Nadimci[uredi | uredi izvor]

Ujedinjeni Arapski Emirati su poznati među navijačima i medijima kao Al-Abyad, što znači Bijeli što se odnosi na njihov bijeli dres i Eyal Zayed što znači Zayedovi sinovi.

U oktobru 2012. godine, službena web stranica Azijske nogometne konfederacije objavila je članak o kampanji reprezentacije UAE za kvalifikacije za AFC Azijski kup 2015., u kojem je tim spominjan koristeći rasnu uvredu "pješčani majmun". Ovo je bila indirektna posljedica vandalizma na Wikipedijin članak o timu, a AFC je bio primoran da se izvini.[19][20]

Stadioni[uredi | uredi izvor]

Spisak domaćih stadiona
Slika Stadion Kapacitet Lokacija Posljednji meč
Zayed Sports gradski stadion 43,206 Abu Dhabi, Abu Dhabi  Kirgistan
(21. januar 2019.; AFC Azijski kup 2019.)
Stadion Mohammed bin Zayed 42,056  Sirija
(26. mart 2019.; prijateljska)
Al Nahyan stadion 12,201  Saudijska Arabija
(21. mart 2019.; prijateljska)
Hazza bin Zayed stadion 25,053 Al Ain, Abu Dhabi  Australija
(25. januar 2019.; AFC Azijski kup 2019.)
Stadion Tahnoun bin Mohammed 15.000  Kuvajt
(2. septembar 2011.; kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014.)
Međunarodni stadion Sheikh Khalifa 12.000  Australija
(5. januar 2011; prijateljska)
Stadion Zabeel 8,439 Dubai, Dubai  Gambija
(29. maj 2022.; prijateljska)
Stadion Maktoum bin Rashid Al Maktoum 12.000  Bolivija
(16. novembar 2018; prijateljska)
Stadion Al Maktoum 15,058  Južna Koreja
(29. mart 2022.; kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2022.)
Rashid stadion 12.000  Jordan (24. maj 2021.; prijateljska)
Sharjah stadion 18.000 Sharjah, Sharjah  Uzbekistan
(28. januar 2009.; kvalifikacije za AFC azijski kup 2011.)

Dres[uredi | uredi izvor]

Tradicionalni domaći dres UAE je bijela boja sa malo crvenih ukrasa, dok je njihova gostujuća kompletna sva crvena sa nekim bijelim ukrasima. Godine 2019. boje u gostima su po prvi put bile crne, sa malo zelenih ukrasa.

Proizvođač Period
Ujedinjeno Kraljevstvo Umbro 1979–1985[21]
Ujedinjeno Kraljevstvo Admirale 1986–1989
Njemačka Adidas 1990–1994
Njemačka Puma 1995–1996
Španija Kelme 1997–1999
Njemačka Adidas 2000–2001
Ujedinjeno Kraljevstvo Umbro 2002–2005
Njemačka Adidas 2006–2008
Italija Erreà 2009–2013
Njemačka Adidas 2014–

Stručni štab[uredi | uredi izvor]

Posljednje ažuriranje: februar 2022.[22]

Pozicija Ime
Glavni trener Argentina Rodolfo Arruabarrena
Pomoćni trener Ujedinjeni Arapski Emirati Saleem Abdulrahman
Argentina Diego Markić
Argentina Juan Agustín Gobet
Egipat Amr Mokhtar
Trener golmana Brazil Welerson Dias
Fitnes trener Argentina Gustavo Roberi
Tumač Maroko Anass Elmakhtoum
Doktor Hrvatska Zoran Stanković
Fizioterapeut Brazil Leandro Suzuki
Brazil Bruno Gilberto Melo
Analitičar utakmica Kanada Karim Tayara

Statistika igrača[uredi | uredi izvor]

Od 7. juna 2022.[23]

Igrači sa podebljanim imenom su idalje aktivni u reprezentaciji.

Najviše nastupa[uredi | uredi izvor]

Adnan Al Talyani je igrač Ujedinjenih Arapskih Emirata sa najvećim brojem utakmica sa 161 nastupom.
# Igrač Broj Karijera
Nastupa Golova
1. Adnan Al Talyani 161 52 1983–1997
2. Ismail Matar 136 36 2003 – danas
3. Subait Khater 120 12 1999–2011
4. Abdulrahim Jumaa 116 13 1998–2009
5. Ismail Al Hammadi 115 13 2007 – danas
6. Zuhair Bakheet 112 27 1988–2002
Abdulsalam Jumaa 112 7 1997–2010
8. Walid Abbas 108 6 2008 – danas
9. Muhsin Musabah 107 0 1988–1999
10. Ahmed Khalil 105 48 2008 – danas

Najbolji strijelci[uredi | uredi izvor]

Ali Mabkhout je najbolji strijelac Ujedinjenih Arapskih Emirata sa 80 golova.
# Player Broj % Karijera
Nastupa Golova
1. Ali Mabkhout 105 80 0.76 2009–danas
2. Adnan Al Talyani 161 52 0.32 1983–1997
3. Ahmed Khalil 105 48 0.46 2008–danas
4. Ismail Matar 136 36 0.26 2003–danas
5. Mohammad Omar 102 28 0.27 1996–2009
6. Zuhair Bakheet 112 27 0.24 1988–2002
7. Saeed Al Kass 60 15 0.25 1998–2013
8. Faisal Khalil 61 13 0.21 2001–2010
Ismail Al Hammadi 115 13 0.11 2007–danas
Abdulrahim Jumaa 116 13 0.11 1998–2009

Takmičarski rekord[uredi | uredi izvor]

  Prvaci

  Viceprvaci

  Treće mjesto

Pregled
Događaj 1. 2. 3.
AFC Azijski kup 0 1 1
Kup Arabijskog zaliva 2 4 4
Azijske igre 0 1 1
Ukupno 2 6 6

FIFA Svjetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo u nogometu Kvalifikacije
Godina Runda Poz. OU P N I DG PG OU P N I DG PG
Urugvaj 1930 do Meksiko 1970 Učestvovali u sastavu Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjenog Kraljevstva Učestvovali u sastavu Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjenog Kraljevstva
Zapadna Njemačka 1974 i Španija 1982 Nisu učestvovali Nisu učestvovali
Meksiko 1986 Nisu se kvalificirali 4 2 1 1 5 4
Italija 1990 Grupna faza 24. 3 0 0 3 2 11 9 4 4 1 16 7
Sjedinjene Američke Države 1994 Nisu se kvalificirali 8 6 1 1 19 4
Francuska 1998 12 5 4 3 16 13
Južna KorejaJapan 2002 14 7 2 5 31 20
Njemačka 2006 6 3 1 2 6 6
Južnoafrička Republika 2010 16 4 3 9 19 24
Brazil 2014 8 2 1 5 14 16
Rusija 2018 18 9 3 6 37 17
Katar 2022 19 9 3 7 31 16
KanadaSjedinjene Američke DržaveMeksiko 2026 Učestvovat će u kvalifikacijama Učestvovat će u kvalifikacijama
Ukupno 1/22 24. 3 0 0 3 2 11 115 51 23 42 194 127

AFC Azijski kup[uredi | uredi izvor]

AFC Azijski kup Kvalifikacije
Year Runda Poz. OU P N I DG PG OU P N I DG PG
Hong Kong 1956 do Tajland 1972 Učestvovali u sastavu Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjenog Kraljevstva Učestvovali u sastavu Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjenog Kraljevstva
Iran 1976 Nisu učestvovali Nisu učestvovali
Kuvajt 1980 Grupna faza 9. 4 0 1 3 3 9 3 1 2 0 2 0
Singapur 1984 6. 4 2 0 2 3 8 4 3 0 1 24 2
Katar 1988 8. 4 1 0 3 2 4 5 4 1 0 12 1
Japan 1992 4. Mjesto 4. 5 1 3 1 3 4 2 2 0 0 6 3
Ujedinjeni Arapski Emirati 1996 Viceprvaci 2. 6 4 2 0 8 3 Kvalificirani kao domaćini
Liban 2000 Nisu se kvalificirali 4 3 0 1 12 2
Kina 2004 Grupna faza 15. 3 0 1 2 1 5 6 4 1 1 13 5
Indonezija Malezija Tajland Vijetnam 2007 12. 3 1 0 2 3 6 6 4 1 1 11 6
Katar 2011 13- 3 0 1 2 0 4 4 3 0 1 7 1
Australija 2015 3. 3. 6 3 1 2 10 8 6 5 1 0 18 3
Ujedinjeni Arapski Emirati 2019 Polufinale 4. 6 3 2 1 8 8 Kvalificirani kao domaćini
Katar 2023 Kvalificirani 8 6 0 2 23 7
Ukupno 11/18 2. 44 15 11 18 41 59 48 35 6 7 128 30

FIFA Kup konfederacija[uredi | uredi izvor]

Kup kralja Fahda
Godina Runda Poz. OU P N I DG PG
Saudijska Arabija 1992 i Saudijska Arabija 1995 Nisu se kvalificirali
Saudijska Arabija 1997 Grupna faza 6. 3 1 0 2 2 8
Meksiko 1999 do Rusija 2017 Nisu se kvalificirali
Ukupno 1/3 6. 3 1 0 2 2 8

Azijske igre[uredi | uredi izvor]

Azijske igre
Godina Runda OU P N I DG PG
Iran 1974 do Indija 1982 Nisu se kvalificirali
Južna Koreja 1986 Četvrtfinale 5 3 2 0 7 4
Kina 1990 Nisu se kvalificirali
Japan 1994 Četvrtfinale 4 1 2 1 6 5
Tajland 1998 Grupna faza 4 1 1 2 5 10
Ukupno 3/5 13 5 5 3 18 19

Kup Arabijskog zaliva[uredi | uredi izvor]

Zalivski kup
Godina Poz. OU P N I DG PG
Saudijska Arabija 1972 3. Mjesto 3 1 0 2 1 11
Kuvajt1974 4. Mjesto 4 1 1 2 5 9
Katar 1976 5. Mjesto 6 0 2 4 4 13
Irak 1979 6. Mjesto 6 1 0 5 5 18
Ujedinjeni Arapski Emirati 1982 3. Mjesto 5 3 0 2 7 6
Oman 1984 4. Mjesto 6 2 3 1 5 4
Bahrein 1986 Viceprvaci 6 3 2 1 10 7
Saudijska Arabija 1988 Viceprvaci 6 3 2 1 7 4
Kuvajt 1990 5. Mjesto 4 0 2 2 2 8
Katar 1992 4. Mjesto 5 3 0 2 4 3
Ujedinjeni Arapski Emirati 1994 Viceprvaci 5 3 2 0 7 1
Oman 1996 4. Mjesto 5 1 3 1 5 5
Bahrein 1998 3. Mjesto 5 2 1 2 5 7
Saudijska Arabija 2002 6. Mjesto 5 1 0 4 3 7
Kuvajt 2003 5. Mjesto 6 2 1 3 6 7
Katar 2004 Grupna faza 3 0 2 1 4 5
Ujedinjeni Arapski Emirati 2007 Prvaci 5 4 0 1 8 1
Oman 2009 Grupna faza 3 1 1 1 3 4
Jemen 2010 Polufinale 4 1 2 1 3 2
Bahrein 2013 Prvaci 5 5 0 0 10 3
Saudijska Arabija 2014 3. Mjesto 5 2 2 1 7 5
Kuvajt 2017 Viceprvaci 5 1 4 0 1 0
Katar 2019 Prvaci 5 5 0 0 30 0
Irak 2023 Treba se održati
Ukupno 3/24 111 41 28 39 117 135

FIFA Arapski kup[uredi | uredi izvor]

FIFA Arapski kup
Godina Runda OU P N I DG PG
Liban 1963 Nisu se kvalificirali
Kuvajt 1964
Irak 1966
Saudijska Arabija 1985
Jordan 1988
Sirija 1992
Katar 1998 4. Mjesto 4 1 0 3 6 8
Kuvajt 2002 Nisu se kvalificirali
2009 Otkazano[24]
Saudijska Arabija 2012 Nisu se kvalificirali
Katar 2021 Četvrtfinale 4 2 0 2 3 7
Ukupno 2/10 8 3 0 5 9 15

Pan arapske igre[uredi | uredi izvor]

Pan arapske igre
Godina Runda OU P N I DG PG
Sirija 1976 Nisu se kvalificirali
Maroko 1985 Grupna faza 3 1 0 2 2 3
Libija 1997 Grupna faza 3 1 0 2 3 5
Jordan 1999 Druga runda 5 1 2 2 5 5
Šablon:ZD-E 2007 Četvrto mjesto 4 1 1 2 3 6
Katar 2011 Nisu se kvalificirali
Ukupno 4/6 15 4 3 8 13 19

Ostali turniri[uredi | uredi izvor]

Ostali turniri
Godina Runda Poz. OU P N I DG PG
Libija Palestinski kup nacija 1973. Grupna faza 8. 4 0 2 2 3 7
Tunis Palestinski kup nacija 1975. Grupna faza 10. 2 0 0 2 0 8
Malezija Turnir Merdeka 1981. 4. Mjesto 4. 5 2 0 3 6 10
Malezija Turnir Merdeka 1982. Grupna faza 5. 4 1 0 3 5 8
Ujedinjeni Arapski Emirati Turnir prijateljstva 1994. 3. Mjesto 3. 3 0 1 2 1 3
Ujedinjeni Arapski Emirati Turnir prijateljstva 1996. Prvaci 1. 3 2 1 0 4 2
Ujedinjeni Arapski Emirati Turnir prijateljstva 1998. Prvaci 1. 3 3 0 0 4 1
Ujedinjeni Arapski Emirati Turnir prijateljstva 1999. Viceprvaci 2. 3 1 2 0 7 5
Oman Oman kup 2000. Prvaci 1. 3 2 1 0 2 1
Ujedinjeni Arapski Emirati LG kup 2000. Prvaci 1. 2 1 1 0 2 1
Japan Kirin kup 2005. Prvaci 1. 2 1 1 0 1 0
Švicarska Međunarodni arapski prijateljski turnir 2005. Viceprvaci 2. 2 0 2 0 1 1
Gana Turnir četiri nacija 2007 4. Mjesto 4. 2 0 0 2 0 6
Ujedinjeni Arapski Emirati Dubai Challenge kup 2008. 4. Mjesto 4. 2 0 1 1 0 1
Ujedinjeni Arapski Emirati Međunarodni kup UAE 2009. Viceprvaci 2. 2 0 1 1 0 1
Saudijska Arabija OSN kup 2013. Prvaci 1. 2 1 1 0 5 3
Tajland Kup kralja 2016. 4. Mjesto 4. 2 0 0 2 1 4
Tajland Kup kralja 2018. 4. Mjesto 4. 2 0 0 2 1 3
Ukupno 6/18 1. 48 14 14 20 43 67

Nagrade i postignuća[uredi | uredi izvor]

Kontinentalna takmičenja
2. Mjesto (1): 1996.
3. Mjesto (1): 2015.
4. Mjesto (1): 1992.
Polufinale (1): 2019.
Regionalna takmičenja
4. Mjesto (1): 1998.
1. Mjesto (2): 2007., 2013.
2. Mjesto (4): 1986., 1988., 1994., 2017.
Manja takmičenja
1. Mjesto (2) 1996., 1998.
1. Mjesto (1): 2005.
1. Mjesto (1): 2013.
1. Mjesto (1): 2000.[25]
1. Mjesto (1): 2000.[26]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "FIFA ljestvica". FIFA.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 8. 2022. Pristupljeno 25. 8. 2022.
  2. ^ a b "FIFA rang lista za UAE". FIFA.com. Arhivirano s originala, 4. 10. 2016. Pristupljeno 23. 2. 2017.
  3. ^ "UAE's 1990 World Cup journey now a documentary". Gulf News. 30. 11. 2016. Pristupljeno 11. 2. 2019.
  4. ^ "Mahdi Ali resigns as UAE's World Cup ends with a defeat". The National. 28. 3. 2018.
  5. ^ "Australia out of Asian Cup as UAE pounce on Milos Degenek error". TheGuardian.com. 25. 1. 2019.
  6. ^ "AFC Asian Cup: UAE-Qatar match tickets sell like hot cakes".
  7. ^ "UAE fires coach Van Marwijk after Qatar defeat". euronews. 5. 12. 2019.
  8. ^ "Why foreign footballers are getting UAE passports". gulfnews. Pristupljeno 27. 1. 2020.
  9. ^ "UAE advance to 2022 World Cup qualification third round after crucial win over Vietnam". 15. 6. 2021.
  10. ^ "Group A: UAE beat Lebanon for first win".
  11. ^ "UAE crash out of Fifa Arab Cup with 5-0 quarter-final defeat in Qatar". 11. 12. 2021.
  12. ^ "Dutchman van Marwijk fired as UAE coach for second time". Reuters. 12. 2. 2022.
  13. ^ "Football: UAE stun South Korea to earn World Cup playoff with Australia | the Straits Times". 30. 3. 2022.
  14. ^ "United Arab Emirates 1-2 Australia: World Cup 2022 qualifying playoff – as it happened". TheGuardian.com. 7. 6. 2022.
  15. ^ Dorsey, James M. (29. 7. 2013). "Gulf rivalry between Iran, UAE transferred to the football pitch". Hurriyet Daily. Pristupljeno 10. 9. 2019.
  16. ^ "Political tension spills on the pitch between UAE and Qatar in AFC U19". foxnews. 18. 10. 2018. Arhivirano s originala, 9. 4. 2019. Pristupljeno 13. 11. 2022.
  17. ^ "UAE fans throw shoes and bottles at "Qatari" players". 27. 1. 2019.
  18. ^ Prashant, N. D. "UAE take on Saudi Arabia in clash of titans". gulfnews.com (jezik: engleski).
  19. ^ Yahoo!
  20. ^ Bailey, Ryan (15 Oct 2012). "Asian Football Confederation apologize for calling UAE national team 'Sand Monkeys'". Yahoo Sports (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 6. 2020.
  21. ^ "old united arab emirates football shirts". oldfootballshirts. Pristupljeno 27. 12. 2020.
  22. ^ "UAE National Team staff". uaefa.com (jezik: engleski).
  23. ^ Roberto Mamrud; Karel Stokkermans. "Players with 100+ Caps and 30+ International Goals". RSSSF. Arhivirano s originala, 22. 3. 2012. Pristupljeno 5. 4. 2012.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  24. ^ "UAFA : 44 millions dollars pour la relance des compétitions". E-S-Tunis.com (jezik: francuski). 18. 10. 2011. Pristupljeno 13. 11. 2022.
  25. ^ "Friendship Tournament 2000 (UAE)".
  26. ^ "Oman International Tournament 2000".